Blagajnu za djecu

Obveza poreznog obveznika je da na blagajni planira tzv. Robnu bazu. Va¾no je da to uèinite sami ili da koristite usluge web-lokacije. Blagajna trgovine mora imati unaprijed programiranu bazu podataka o robi, koja izmeðu ostalog odluèuje o poduzeæima pojedinaènih proizvoda, ukljuèujuæi usluge koje trgovac koristi u prodaji. Tako lako dodijeljene marke takoðer se ispisuju na izvorniku, kao i na kopiji fiskalnog raèuna.

Na¾alost, zakonski propisi na kraju nisu precizno definirani kako ne bi predstavljali pote¹koæe za korisnike blagajne. Mnogi od njih ne ¾ele vrlo ¹iroku bazu dobara, ali istodobno ¾ele izbjeæi probleme s poreznom upravom. Porezna uprava mo¾e pokazati pogre¹ke u programiranju blagajne, kada imena prodanih proizvoda ili usluga neæe biti u potpunosti specificirana.

Pri uvoðenju imena u robnu bazu podataka, ona bi trebala biti svjesna hardverskih moguænosti fiskalne kase. Pojedini modeli blagajne imaju razlièit broj znakova koji se mogu proèitati. Ministar financija smatra da æe svaki opis upotrijebljenog proizvoda ili usluge omoguæiti njegovu identifikaciju. Previ¹e generièka imena ne zadovoljavaju zakonske zahtjeve kao stvaranje fiskalne baze novca.

Pitanja kapaciteta baze robe i pomoæ blagajne od posebnog su interesa za one poduzetnike koji prodaju mnogo razlièitih vrsta robe ili pru¾aju razlièite usluge. Uèinci i usluge, ¹to je manje posla za programiranje u komercijalnoj bazi, to je bolji ¾eljeni kapacitet baze fiskalnih blagajni. Kao ¹to znamo, pravilnikom od 14. o¾ujka 2013. u povijesti blagajne navodi se da bi "potvrda, izmeðu ostalog, trebala biti ime robe ili usluge koja omoguæuje njihovu nedvosmislenu identifikaciju". Prisutan je kako bi se uklonile situacije u kojima æe porezni obveznici koristiti nazive odreðenih grupa proizvoda / usluga, ali ne i imena pojedinih proizvoda / usluga.

Ukratko, kada stvarate robnu bazu blagajne, morate se upoznati s nekoliko nijansi u ovom sluèaju i, prije svega, s pravnim zahtjevima. Njihov ozlogla¹eni neuspjeh, kontrola poreznog ureda, svakako je bio povezan s neugodnim posljedicama koje bi svi poduzetnici ¾eljeli izbjeæi. Ne¹to manje restriktivni su propisi za mala poduzeæa, na primjer u sluèaju lokalnih trgovina, koje ne moraju specificirati imena proizvoda koje æe se prodavati, na primjer, kori¹tenje krupnog zrna ili makove ¾emlje nije potrebno, samo kruh i, naravno, odgovarajuæi iznos porez na odreðeni proizvod.